BOSNA I HERCEGOVINA KROZ VRIJEME
Zastave, grbovi i dokumenti koji otvaraju
priču o našoj domovini.
UPOZNAJMO NAŠE NASLIJEĐE
Od srednjovjekovnih povelja i vladarskih grbova do savremenih državnih zastava: svaki period otkriva dio historije Bosne i Hercegovine.
Ovo je sažet izbor važnih razdoblja i simbola, a ne popis svih zastava korištenih na prostoru Bosne i Hercegovine. Razlikujemo državne zastave, zastave zajedničkih država i pokreta te historijske dokumente.
Prikazi zastava predstavljaju različita historijska razdoblja i načine upotrebe simbola. Rekonstrukcije ranijih simbola nisu predstavljene kao sačuvani originali. Uz svaki prikaz navodimo na koji se period i vrstu simbola odnosi.
Bosna se u sačuvanim pisanim izvorima spominje već sredinom 10. stoljeća. Povelja Kulina bana iz 1189. pokazuje da je Bosna tada imala svog vladara, uređenu upravu i razvijene odnose s Dubrovnikom. Njome se trgovcima garantuju sloboda kretanja i trgovine, što govori o zemlji koja je svoj razvoj gradila i kroz saradnju sa susjedima.
Ovdje predstavljamo povelju, a ne zastavu. Zastava iz doba Kulina bana nije pouzdano utvrđena.
Krunisanjem Tvrtka I Kotromanića 1377. Bosna postaje kraljevstvo. Za njegove vladavine dostiže najveći teritorijalni opseg i zauzima važno mjesto u tadašnjoj regiji. Utvrđeni gradovi, vladarske povelje, umjetnički predmeti i stećci svjedoče o bogatstvu srednjovjekovne Bosne. Ljiljani iz grba Kotromanića i danas su prepoznatljiv dio njenog historijskog naslijeđa.
Prikaz zastave s vladarskim grbom odnosi se na srednjovjekovnu Bosnu. Grbovi i zastave mijenjali su se tokom vladavine različitih vladara.
Dolaskom osmanske vlasti mijenjaju se uprava, društvo i svakodnevni život. Razvijaju se gradovi, čaršije, zanati i trgovina, a nastaju i brojne građevine koje danas prepoznajemo kao dio bosanskohercegovačkog naslijeđa. Vjerske i kulturne zajednice svojim običajima i stvaralaštvom oblikuju raznolikost zemlje. Posebno mjesto u ovom periodu zauzima pokret Husein-kapetana Gradaščevića, koji se 1831. i 1832. zalagao za veću samostalnost Bosne unutar Osmanskog carstva.
Prikaz se odnosi na zastavu koja se u veksilološkim izvorima povezuje s pokretom za autonomiju; tačni datumi njene upotrebe nisu utvrđeni. Nije zastava cijelog osmanskog razdoblja.
Posljednje godine osmanske uprave obilježavaju nezadovoljstvo agrarnim odnosima, ustanci i politička neizvjesnost. Sukobi teško pogađaju stanovništvo i mnoge porodice napuštaju svoje domove. U središtu ovih događaja nalazila su se i pitanja koja su ljudima bila najvažnija: zemlja, sigurnost i pravedniji život. Razumijevanje tog vremena pomaže nam da bolje upoznamo iskustva prethodnih generacija.
U popularnim pregledima navodi se period 1875–1877, dok se u drugim prikazima vezuje za otpor austrougarskoj okupaciji 1878. godine.
Na osnovu odluka Berlinskog kongresa Austro-Ugarska započinje okupaciju Bosne i Hercegovine. Dio stanovništva pruža oružani otpor, nakon kojeg se uspostavlja nova uprava. Ovaj period ostaje važan za razumijevanje odnosa domaćeg stanovništva prema promjeni vlasti i njegovih nastojanja da utiče na budućnost zemlje.
Odnosi se na pokret otpora u tom periodu, a ne na dugotrajnu, međunarodno priznatu nezavisnu državu.
Bosna i Hercegovina u ovom razdoblju dobija nove željeznice, škole, javne ustanove i gradske sadržaje. Osnivanjem Zemaljskog muzeja 1888. stvara se važna ustanova za istraživanje i čuvanje njene historije i kulture. Političko učešće domaćeg stanovništva ostaje ograničeno, ali se obrazovni, kulturni i društveni život postepeno razvija. Brojne građevine i ustanove iz ovog vremena i danas služe stanovnicima Bosne i Hercegovine.
Prikaz s grbom razlikuje se od dvobojne varijante vezane za razdoblje nakon aneksije 1908. godine.
Austro-Ugarska 1908. formalno pripaja Bosnu i Hercegovinu. Donošenjem Zemaljskog ustava i osnivanjem Bosanskog sabora 1910. otvara se prostor za parlamentarni život, iako najvažnije odluke i dalje ostaju u rukama monarhije. Rad Sabora predstavlja značajno iskustvo u razvoju domaćih političkih institucija. Kraj ovog razdoblja obilježava Prvi svjetski rat, koji stanovništvu donosi nova stradanja i velike promjene.
Prikazana je dvobojna varijanta bez grba, koja se vezuje za razdoblje nakon aneksije 1908. godine.
Nakon Prvog svjetskog rata Bosna i Hercegovina ulazi u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije nazvanu Kraljevina Jugoslavija. Nema status federalne jedinice, a administrativne podjele presijecaju njene historijske granice. Istovremeno se razvijaju književnost, kulturna udruženja, sport i gradski život. Ljudi različitih pripadnosti svojim radom doprinose kulturnom bogatstvu Bosne i Hercegovine.
Prikazana je zastava zajedničke države, a ne posebna zastava Bosne i Hercegovine.
Drugi svjetski rat donosi okupaciju, progon i masovno stradanje. U antifašističkom pokretu učestvuju ljudi različitih pripadnosti, okupljeni oko borbe protiv fašizma i stvaranja zajedničke budućnosti. Na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu, 25. novembra 1943, postavljaju se temelji obnovljene državnosti Bosne i Hercegovine. Zbog toga ovaj datum ima posebno mjesto u njenoj historiji i u okupljanjima naše zajednice.
Ovo je historijska prekretnica, a ne prikaz zasebne državne zastave. Zato 25. novembar zauzima posebno mjesto u priči Moje BiH.
Bosna i Hercegovina postaje jedna od šest republika jugoslavenske federacije. Poslijeratne godine donose obnovu, izgradnju industrije, otvaranje škola i razvoj zdravstvene zaštite. Njeni radnici, naučnici, umjetnici i sportisti ostvaruju rezultate po kojima zemlja postaje poznata i izvan svojih granica. Organizacijom Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. pokazuje sposobnost da uspješno ugosti jedan od najvećih svjetskih sportskih događaja.
Naziv Narodna Republika zamijenjen je nazivom Socijalistička Republika 1963. godine.
Nakon referenduma 1992. Bosna i Hercegovina stiče međunarodno priznanje i postaje članica Ujedinjenih nacija. Rat od 1992. do 1995. donosi velika stradanja, razaranja i raseljavanje stanovništva. U tim teškim godinama ostaju zabilježeni i brojni primjeri hrabrosti, međusobne pomoći i solidarnosti. Dejtonskim mirovnim sporazumom rat završava i počinje obnova zemlje, dok zastava s ljiljanima ostaje prepoznatljiv simbol tog razdoblja.
Zastava ostaje u državnoj upotrebi do uvođenja današnje zastave 1998. godine.
Današnja zastava uvedena je 1998. godine i pod njom je Bosna i Hercegovina predstavljena u svijetu. Uprkos brojnim izazovima, njeni ljudi ostvaruju uspjehe u obrazovanju, nauci, kulturi, sportu i privredi. Važan doprinos daju i građani koji žive u drugim zemljama, održavajući porodične, kulturne i poslovne veze s domovinom. Dio tog povezivanja je i Moja BiH, kroz koju naša zajednica u Švicarskoj čuva naslijeđe i prenosi ga mlađim generacijama.
Pod ovom zastavom Bosna i Hercegovina danas je predstavljena u međunarodnim institucijama.
Prikaz zastave Tvrtka I: Santasa99, Wikimedia Commons, CC BY-SA 4.0. Zastava 1831–1832: Froztbyte, Wikimedia Commons, CC BY-SA 3.0. Zastava 1878: Vernes Seferovic / Kseferovic, Wikimedia Commons, CC BY-SA 3.0. Zastava 1878–1908: Themightyquill, H. Ströhl, David Liuzzo, Smooth O, Nanin7 i AnonMoos, Wikimedia Commons, CC BY-SA 3.0. Prikazi su korišteni bez izmjene dizajna. Ostale zastave: javno dobro, Wikimedia Commons.
.svg){kind=link}
.svg){kind=link}
.svg){kind=link}